Isus u Getsemanskom vrtu (Foto: hmnu.hr) Isus u Getsemanskom vrtu (Foto: hmnu.hr)

Jedan od najintrigantnijih umjetnika suvremenog hrvatskog slikarstva bio je samouk. Rođen u Sloveniji, u svom je mladenaštvu ušao u franjevački red u provinciji svetoga Jeronima u Dalmaciji. Ostatak života proveo je po franjevačkim samostanima na dalmatinskoj obali. 

Fra Ivan Gavran, župnik župe svete Eufemije i organizator događanja, istaknuo je kako su mnogi osobno poznavali fra Ambroza Testena, ali nitko nije mogao reći da ga je potpuno poznavao. Upravo je cilj okruglog stola bio upoznati fra Ambroza kao čovjeka, redovnika i umjetnika, a to je pokušao prenijeti franjevac iz Ljubljane profesor dr. Viktor Ivan Papež.

"Lik s glazbalom" iz 1978. (Foto:hmnu.hr)

- Svoj identitet fra Ambroz sam opisuje: "Po rođenju sam Slovenac, po življenju Hrvat, po daru Božje providnosti kršćanin, po duši Isusovoj učenik, po poslanju manji brat svetoga Franje Asiškoga, po želji, srcu i pameti prožet strepnjom za otkrivanjem Božje tajanstvene prisutnosti u svemu postojećem, s neodoljivom željom sve izraziti kroz crtanje i slikanje" - prenosi profesor dr. Viktor Ivan Papež.

Fra Ambroz Testen nije bio samo svećenik. Bio je jedinstven fratar i slikar, miroljubiv, čovjek koji je živio karizmu svetoga Franje Asiškoga. Fratar i doktor Bernardin Škunca tomu dodaje kako je njegovo stvaralaštvo išlo u bit s njegovim boravkom u samostanu.

- Taj klaustralni oblik života je zapravo njegov poziv. Činjenica je da je on zavolio samostane zapravo iz te duhovne, franjevačke note, dakle, Franjo Asiški ga je povukao s tolikom snagom da je to prevagnulo i u trenucima kada je bio neodlučan. Došao je u provinciju sv. Jeronima (od Rovinja do Kotora). Privlačili su ga prostori u kojima je mogao dvostruko doživljavati: duhovno, u duhovnom pozivu, i slikarsko, u svojem slikarskom talentu - govori Škunca.

Slikarstvo izvan umjetničkih matrica

Testen nije imao akademsko obrazovanje. Njegovi su motivi uglavnom biblijski i slikao je na svakom materijalu koji bi mu došao pod ruke. Fra Mate Polonijo poklonio mu je prvi slikarski stalak.

- Uglavnom, motivi su mu bili najviše iz Novog Zavjeta, Krist, puno Križnih puteva je napravio, i Starog Zavjeta. (…) A puno je slikao iz Dantea, Božanstvena Komedija - dodaje fra Mate Polonijo. - Slikao je čega god se dotaknuo. Na početku nije imao ni papira ni kartona. A onda su Nijemci dolazili u muzej, zainteresirali se za slike i kupovali ih. Kada bi ga pitali za cijenu, on bi ostao u čudu. Onda, ukoliko bi mu platili, on bi mislio da je to previše, pa bi im dao još dvije, tri slike - objašnjava fra Mate. 

"Milosrdni Samaritanac" iz 1976. (Foto:hmnu.hr)

Fra Edo Hrabar, gvardijan samostana u Orebiću, dao je Testenu slobodu da crta kako i koliko želi, prisjeća se fra Bernardin Škunca. 

- Rasla je ta pažnja prema njemu... Došavši drugi put u Orebić, dobio je prvi put mjesto čuvara muzeja. I to ga je dovelo u direktni kontakt s gostima, posebno s Nijemcima. To ga je dovelo sedamdesetih godina u Kampor, gdje je srećom poglavar bio Edo Hrabar, koji mu je pružio svu potporu, rekavši "Ambrosko, evo ti muzej, primaj turiste, i slikaj do mile volje, sve sto ti treba, rado cemo ti dati" -  dodaje fra Bernardin Škunca. 

"Bez naziva", iz 1975. (Foto:hmnu.hr) 

Nakon dolaska u Kampor na otoku Rabu, slijedi promjena - njegovo je slikarstvo sazrelo. Doktorica Margarita Sveštanov Šimat, stručnjakinja za povijest umjetnosti, ističe kako upravo tamo on otkriva sasvim novi svijet. 

- Kampor je bio nulta točka Jove. Dakle, on se oslobađa, došavši u pozno doba, suočen s tom neuslišanom žudnjom, u kontakt s gvardijanom Hrabarom, koji mu daje potrebni prostor i mir za rad. Dolaze turisti, gosti, koji mozda donose knjige, istražuju njegove crteže. I, u trenucima kada  poželi odustati, pojavi se zanimanje i spoznaja što je zapravo suvremena umjetnost. Donose mu kataloge, knjige, papire, boje, ... I on shvaća, vjerujem duboko, da je to put njegovog oslobođenja od opsesivne želje da opisuje što osjeća - objašnjava Margarita Sveštanov Šimat.

Boje i ekspresija u umjetničkom potpisu

Stručnjaci Testena uvrštavaju u grupu tzv. outsidera ili marginalnih umjetnika, među kojima je grupa iskrene umjetnosti, kojoj pripada Testen.

Marginalni su umjetnici, kako objašnjava Margarita Sveštarov Šimat, oni koji žive u svom svijetu, izolirani od svijeta umjetnosti. Ne oslanjaju se ni na koga, ne zrcale u idejama drugih umjetnika, nego jednostavno izražavaju svoju projekciju života. 

"Dvije duše razgovaraju" 1981. Krapanj, franjevački samostan (Foto:enciklopedija.hr)

U zadnjim danima života Testen je pozvao svog prijatelja fra Matu Polonija koji je sačuvao njegovo najdraže djelo.

- Nakon što se razbolio ovdje u Kamporu, doveden je u Zadar na liječenje. Otprilike godinu dana prije smrti,  zvoni u Krapnju telefon. Ja se javim. Na liniji on. A zapravo, on gotovo nikad nije telefonirao. I samo kaže: "Čuješ, dođi u Zadar po sliku". “ A ja kažem: "Kakvu sliku?". "Dođi u Zadar po sliku". I ja dođem u Zadar gdje dobijem tu sliku: "Hoću da ostane kod tebe". I to je jedina njegova slika koju je držao u spavaćoj sobi. On je tu sliku volio i držao ju je kod sebe. Valjda je osjećao da se primakao kraju i htio je da ta slika ostane kod mene. I tako je bilo - prisjeća se fra Mate Polonijo.

Muzej samostana u Kamporu na Rabu i dalje čuva mnoga djela i materijale koje je svakodnevno upotrebljavao za slikanje. Mnoga su od njih izgubljena, mnoga je sam fra Ambroz darovao tijekom života. Preminuo je u franjevačkom samostanu u Zadru, 1984. godine.