Tradicija hodočašća u svetište Marije Radne očuvala se do danas (Foto: Ljubica Bajka ) Tradicija hodočašća u svetište Marije Radne očuvala se do danas (Foto: Ljubica Bajka )

S krunicom u ruci, vjernici iz karaševskih sela kreću na put dug tri dana i tri noći u kojima uz pjesmu i molitvu, pješice idu do svetišta Marije Radne, njihove zaštitnice i pomoćnice. Ove godine sudjelovalo je 75 hodočasnika iz hrvatskih sela: Karaševa, Lupka, Nermiđa, Klokotiča i Vodnika. Uz pratnju mladog svećenika Milana Sime iz Nermiđa, krenuli su na duhovni put, da bi zahvalili Gospi i učvrstili vjeru.

- Na prvom mjestu mora biti Bog i molitva, a tek potom sve ostalo - tako kažu stari karaševski Hrvati, a ta misao, do bazilike Majke Božje Radne, vodila je najmlađeg hodočasnika koji je imao devet, ali i najstarijeg od sedamdesetak godina.


Na čelu povorke nosio se križ s krunom od cvijeća i dva marijanska barjaka (Foto: Ljubica Bajka)

- Za mene je ovo 15. godina da hodočastim u svetište Marije Radne. Ovo je tradicija stara i dvjestotinjak godina. Naši su stari ovdje dolazili, jer je tu ikona, svetica koju su donijeli Hrvati franjevci – rekao je svećenik temišvarske biskupije, Milan Sima.

 

Najveće marijansko svetište u zapadnom dijelu Rumunjske (Foto:Ljubica Bajka)

 

Marija Radna nalazi se u aradskoj županiji i spominje se prvi put u pisanim dokumentima 1440. godine. Svake godine mjesto je hodočasća rumunjskih Hrvata. Riječ "Radna" dolazi od riječi "ruda" jer su u okolici svetišta nekada bili rudnici metala.

Medu brojnim kazivanjima o svetištu, izdvaja se ono o bosanskome franjevcu fra Andriji Stipančiću koji je išao pješice u Istanbul kako bi zatražio sultanovu dozvolu za popravak crkve. Od 1668. godine u crkvi se štuje čudotvorna Gospina slika izrađena u Italiji. Smatra se da su je franjevci donijeli iz Bosne.

Godine 1695. osmanski vojnici pale franjevačku kapelu u Radni, ali čudotvorna slika ostaje netaknuta. Od tada su krenula hodočašća. Svete mise slave se na rumunjskom, mađarskom, njemačkom, bugarskom, hrvatskom i češkom jeziku.

Bazilika Majke Božje Radne (Foto: Ljubica Bajka)

- Nekada se hodočastilo u narodnim nošnjama, spavalo se vani na slami ili na podu po selima, a uz hodočasnike išla je i kočija u kojoj je bila potrebna pomoć. Danas je to malo drugačije. Hodočasnici spavaju po kućama, a prate ih pomagači u autima. Domaćini hodočasnicima ne žele uzeti novac, nego im je želja da se za njih pomole u svetištu – rekla je hodočasnica Ljubica Bajka.

Hodočasnici u svetištu zahvaljuju Gospi, a poslije toga idu na Kalvariju ili križni put. Misa se služi na hrvatskom dok se krunica prije procesije sa svijećama i Gospinom slikom, moli na rumunjskom, hrvatskom i mađarskom jeziku.

Vjernici u procesiji na svetištu Marije Radne (Foto: Ljubica Bajka)

- Vjera je jedan od glavnih temelja koji je održao hrvatski karaševski narod na okupu. Za karaševski narod vjera znači sve: jezik, kultura, običaji, prošlost i budućnost, a Marija je za njih cvijet vjere koji nikad neće uvenuti - zaključila je hodočasnica Ljubica Bajka.