(Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL) (Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL)

Živim ovdje već dovoljno dugo da kužim u čemu je stvar s kavom u Hrvatskoj. U svom prvom viralnom postu pisao sam da se u Hrvatskoj kava dogovara da bi prijatelji nadoknadili propušteno, da bi se dogovorio kakav posao i još cijeli sijaset toga, bla, bla, bla. Bit ću iskren. U vrijeme kad sam to pisao, nisam imao puno hrvatskih prijatelja, pa nisam znao u čemu je zapravo kvaka. Gotovo četiri godine kasnije, imam hrvatske prijatelje, pa znam da se na kavu ide kako bi se izjadali jedni drugima.

Da, odlazak na kavu s prijateljima znači da će netko većinu vremena provesti žaleći se na nešto. Pretpostavljam da se u tome krije razlog što kave ovdje toliko traju… jer ima toliko toga za potužiti se! Zar ne? Dobijete osjećaj da se život u Hrvatskoj sastoji od litanija o problemima. Još zanimljivije od žalopojki po kavama jest to što prijatelji za stolom u kafiću veoma rijetko jedni drugima nude rješenja za iznesene probleme. A to je najvažniji dio priče.

Slušanje

Umjesto toga, trebate samo klimati glavom i suosjećati jer ste i sami već iskusili nešto slično. Čekali ste u redovima, trebali ste naći ‘vezu’ kada su vas nepravedno opstruirali ili isključili iz nečeg, a i vaša punica dok je bila u posjeti našla se uvrijeđenom kada ste pojeli samo par žlica njezine juhe. Dok razmišljam o hrvatskom pristupu kavi i jadikovkama, ne mogu ne primijetiti kako upravo to podcrtava jednu od temeljnih razlika između Ameriknaca i Hrvata.

Hrvati se ne pretvaraju da su sretni. Ako stvari dobro idu, super, tu je osmijeh. Ako idu loše, ne libe se namrgoditi. Ne morate glumiti da je sve u redu, osobito to ne činite na kavama. Čini mi se da su Hrvati bolje opremljeni od Amerikanaca u hrvanju sa životnim nedaćama. Amerikanci žele da sve bude u nekakvoj sretnoj ravnoteži, a kada se ta ravnoteža poremeti, morate naći način da ispravite ono što se pošlo ukrivo, da popravite nepopravljivo, da trasirate sve neravnine. U suprotnom, nešto s vama nije u redu.

Ludo sretni

Takav pristup životu na neki način sluđuje Amerikance. Cijelo društvo uglas pjeva: Nije OK imati probleme. Nije OK biti nesretan. Kao rezultat toga, dobijete ono što je netko nazvao ‘industrijom sreće’. Cijela jedna grana kapitalizma brine se za vaš OSMIJEH! A ako se ne smiješite, niste kako treba. Osjećati se loše zbog toga što se osjećate loše vjerojatno vas neće potaknuti da se osjećate bolje. Nekad je sve koma i umjesto da slušate savjete kako se osjećati bolje nakon što su vas uzrujali frustrirajući posao, dosadna familija ili učmala birokratska močvara u koju ste zaglibili, želite samo da netko kaže: ‘Da, baš totalna koma’.

Nije OK je OK

To nas dovodi natrag do hrvatske kave. Vrijeme je to rezervirano za polagano srkanje, promišljanje i davanje oduška svemu onome što je pošlo po krivu u vašem životu i u životima vaših prijatelja, bez da vam itko govori kako ćete riješiti, srediti ili nadići ono što je po svoj prilici nerješivo, nepopravljivo i… hm… ‘nenadilazivo’? Umjesto toga, na djelu je tkanje života, koje je ponekad grubo, iznošeno i pohabano. I to je OK, sve dok imate svoje mjesto i prijatelje s kojima ćete otići na kavu.