Foto: Cody McClain Brown Foto: Cody McClain Brown

Sjećam se samo da se zvao Pavo. Bio je visok, iako treba reći da sam ja nizak pa su mi svi 'visoki', no bio je i krupan, obrijane glave. Sa svojim naglaskom i onako robustan, uklapao se u moju sliku o tome kako bi netko iz tamo neke ex-zemlje u Europi trebao izgledati.

Nekako smo se nas dvojica sprijateljili. Ne u hrvatskom, nego u američkom smislu, što znači da smo se ponekad družili. Moji prijatelji i ja nekako smo suosjećali s njim zato što je od cijele Amerike on završio baš u Tulsi, u Oklahomi, odakle je većina nas sanjala pobjeći. Osim toga, on nije imao auto, a tinejdžerski život bez auta u srednjoj Americi je nešto poput života u čistilištu.

Zato smo ga moji prijatelji i ja nekoliko puta pokupili da bi zajedno radili ono što inače rade tinejdžeri u Tulsi. Vozali smo se unaokolo, svratili do jednog frenda doma, još malo se vozikali, svrnuli do centra (tamo je nakon 17h sve bilo prazno), opet se provozali, zapalili koju cigaretu, prošetali centrom i potom autom napravili još jedan đir gradom. 

Bez pitanja 

Sjećam se da nam se Pavo rugao jer smo pušili ultra light cigarete. U jednom trenutku usporedio ih je sa 'svježim planinskim zrakom'. Naravno, to što smo se skompali s Pavom nikog od nas nije inspiriralo da pogledamo kartu svijeta i utvrdimo gdje je Hrvatska. Ne sjećam se da sam ga ikad pitao išta o Hrvatskoj, primjerice, gdje se nalazi i kakva je to uopće zemlja. Mogu samo pretpostaviti da je to zato što: a) Nisam htio zvučati kao potpuna neznalica; b) Brinuo sam da bi takva pitanja mogla biti nepristojna. Čini mi se da Amerikanci ponekad misle da se ljudi srame svog porijekla; c) Imao sam 18 godina i očito sam bio idiot. 

Blaženo neznanje 

Tako sam i dalje ostao neznalica po pitanju Hrvatske. Sedam godina kasnije, kad sam upoznao svoju ženu, bio sam poput prazne ploče. Toliko prazne da sam tada mislio da je Hrvatska nekoć bila dio Rusije (da čujemo taj pljesak za državno školstvo u Oklahomi!) Otkako sam doselio ovdje, sjetio sam se Pave jednom ili dvaput. I fotografija priložena uz ovaj post svjedoči da je vjerojatno dobro što sam zaboravio na razdoblje svog života oko 18. godine. Da, tako sam izgledao kad sam se družio s Pavom. Izblajhan. Plavušan. Kosa? Što li sam uopće mislio? Kasne 1990-e bile su opako vrijeme za modu i tinejdžere. 

No, prije neki dan opet sam se sjetio Pave, a kako sada uz ovaj blog imam i svoje (šire?) čitateljstvo, pa još uz blagodati interneta, pomislio sam da bi možda netko tko ovo čita mogao znati Pavu. Dakle, poznajete li nekog tko se zove Pavo, a pohađao je Edison High School u Tulsi u Oklahomi školske godine 1997/1998, obavijestite me. Pavo, ako ovo čitaš, javi se! Možemo ići na kavu!