Hrvatima izvan domovine – 4. sat

0 173

Priča o političkom imigrantu koji se želi vratiti u svoj rodni kraj

Romantična sjećanja na stari kraj  (Foto: Zagreb Dox)

U središtu filma “Franko Elek – slike iz života jednog emigranta”, Silvija Mirošničenka, hrvatski je politički emigrant u poodmakloj životnoj dobi koji se želi vratiti iz Münchena u svoj rodni kraj. No, povratak u Hrvatsku nije tako jednostavan kao što je očekivao. Franko je iz okolice Sinja, ali je svoju mladost proveo u Splitu.

U filmu je primjerice scena u kojoj se sa svojim prijateljem iz mladosti susreće na Peristilu te se prisjećaju mladosti. Ta scena dočarava njegova romansirana sjećanja na život u Hrvatskoj te ga ocrtava u svijetlu koje mijenja poimanje dijaspore i zapravo daje odgovor na njegovu želju za povratkom.

Ono što ga prati i očekuje su obiteljske poteškoće s kojima se Franko nosi na svoj specifičan način. Otkrivamo i njegove ljubavi i upoznajemo suprugu, ali i život u Münchenu u Njemačkoj. Franko predstavlja svoj život vrijednog malera koji ima buran društveni život.

Društvo s kojim karta, ističe kako su dali mnogo za Hrvatsku slobodu kao “Münchenska bojna”, ali Franko bez obzira na to odabrano društvo i omiljeni kafić, ipak gaji snažnu ljubav prema Hrvatskoj te zbog toga tetovira i hrvatski grb na svojem ramenu.

Franjo je vrijedni maler, domoljub i filmska zvijezda  (Foto: Zagreb Dox)

Najviše zato što je Hrvatska sada slobodna od “udbaša”, kaže Franko, koji je vjerno pratio i suđenje u Njemačkoj, poznato kao Lex Perković. S druge strane, kako kaže njegova supruga: to je kao neki ciklus, ovdje mu je dosta, sad želi promjenu.

Zanimljivo je bilo otkriti kako je Silvio Mirošničenko imao i dodatnu motivaciju za snimanje ovog filma, a to je što je  Silvio Mirošničenko rođen 1972. godine u Njemačkoj. Režirao je mnogobrojne dokumentarce za HRT i nezavisne producente.

Njegov film “Ophodar pruge” osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film na francuskom festivalu Cinerail 2004. godine, a Edo Maajka – Sevdah o rodama nagradu za najbolju montažu na Danima hrvatskog filma 2008. godine i nagradu za najbolji film na DORF-u iste godine.

Triput je osvajao nagrade na Liburnija Film Festivalu u Ičićima (Čuvar tegljača, Ophodar pruge, Edo Maajka – Sevdah o rodama). Njegovi dokumentarci prikazivani su na najvažnijim domaćim festivalima (Pula, Motovun, Dani hrvatskog filma) i međunarodno (IDFA, 2006, Na putu straha; Cinéma du Réel, 2004, Čuvar tegljača). Prikazivao je filmove u raznim programima ZagrebDoxa, a triput je predstavljao Hrvatsku na Prix Europa u Berlinu.

Franko Elek - slike iz zivota jednog emigranta  (Foto: Zagreb Dox)

Čini se da nema dovoljno filmskih priča o hrvatskoj dijaspori barem ne takvih autorskih filmova koji ostavljaju autentičan dojam ljudi koji su napustili bivšu Jugoslaviju i otišli raditi “van” jer se nisu slagali s politikom, kao ni s politikom zapošljavanja. Franko u jednom djelu filma objašnjava da su ga htjeli staviti na šefovsko mjesto, ali samo ako se učlani u komunističku partiju, što je on naravno odbio.

Film je snimljen prošle godine i premijerno se prikazuje na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma 13. ZagrebDox-u.

  • image
  • image
  • image
  • image

NO COMMENTS