Hrvatima izvan domovine – 3. sat

0 190

Baranjsko prelo – tradicija živi

Prela su nekad bila društveni običaji okupljanja u dugim zimskim noćima. Dan bi završavao već u 16 sati i trebalo je nekako ispuniti vrijeme sve do 8 ujutro sljedećega dana, u doba kad nije bilo poljskih radova i puno posla oko kuće. Danas prela predstavljaju oživljavanje tradicije i prenošenje običaja na mlađe generacije.

Baranjsko prelo-Beli Manastir (Foto: Glas Hrvatske)

Baranjsko prelo koje smo posjetili u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru, predstavlja uz sve to i pokušaj približavanja lokalnih običaja turistima. Oni sve više gledaju da se upoznaju  s autohtonim običajima i provedu vrijeme s domaćinima u stvarnim životnim situacijama – izvan luksuza velebnih resorta. Drugačiji je to pristup turizmu koji je u nas još u povoju, no u Baranji kreće velikim koracima.

Prelo u prošlosti - glavni oblik druženja zimi

Eva Balatinac (Foto: Glas Hrvatske)

Našlo se u Belom Manastiru mnogo zaljubljenika u tradiciju, ali i znatiželjnika koji o prelu nisu znali gotovo ništa. Prepun Etnološki centar te zadovoljna lica posjetitelja i sudionika govorila su više od riječi. Druženja slična prelima i danas se organiziraju u baranjskim selima, ponajviše radi susreta s prijateljima, ali i obnavljanja tradicije koja se, kako ističu redom svi sudionici Baranjskog prela, ne smije zaboraviti.

“Sjećam se prela u Gajiću kad sam bila mala, kad sam više smetala nego radila, igrala se, pravila bunare, malo oko kukuruza ako ga je netko krunio… Mlade snaše, divojke i žene u godinama vezle su, plele, heklale i pravile ono što će prvo nositi najmlađi. Razmjenjivali su se ručni radovi, divojke i momci su se susretali na mesečine, u vrime od Marijina do fašanka su paljili ulice, malo pjevali, više se gledali, divanili i to je bila prilika da se zbliže pa da bude svatova…”, govori Eva Balatinac, članica KUD-a Hrvatska sloga iz Gajića.

Kolika je bila važnost prela u prošlosti, govori i činjenica da u baranjskim selima sve do šezdesetih godina prošloga stoljeća nije bilo struje pa su zimske noći zbog toga bile još duže. Donosilo se na prela i poznate fine baranjske hrane, a tako je bilo i na ovom prelu koje je bilo prilika za kušanje starinskoga zimskog jela

Detalj s mađarskog ručnog rada - Baranjsko prelo (Foto: Glas Hrvatske)

od svježeg i dimljenog mesa pirjanog s kupusom te okruglicama od dizanoga tijesta kuhanoga na pari, domaćih kolača, baranjskoga vina i drugih delicija.

S prvog Baranjskog prela (Foto: Glas Hrvatske)

“Mi smo generacija koja je otišla na ognjište i pokupila žar naših starih. Taj žar želimo rasplamsati u vatru, da se sačuva i nosi dalje… da se zna o starinskim jelima, starinskom načinu života, prelima, da to prenesemo na naše mlade. To svi želimo svi koji smo ovdje: Šokci -Hrvati, Mađari i Srbi. Svi smo zajedno, svi smo šareni i lijepi”,

Detalj baranjske ženske hrvatske narodne nošnje (Foto: Glas Hrvatske)

otkriva Ljubica Bošnjak iz Branjina Vrha. Udruge su na Baranjskom prelu prikazale kako je bilo nekad, kad su na prelu sudjelovali svi – od najmlađih do najstarijih. Zbog toga je važno da se tradicija baranjskoga prela nastavi. “Mi smo nekad živjeli za ta druženja i bilo bi lijepo da se i danas tako družimo. Jer, što je prelo nego preteča današnjega Facebooka?”, pita se Ružica Joh iz Saveza mađarskih udruga.

Zimske ženske narodne nošnje Baranje, HKUD Beli Manastir (Foto: Glas Hrvatske)

Prvo Baranjsko prelo zasigurno nije i zadnje

Zadovoljstvo prvim prelom ne krije direktor Turističke zajednice Baranje Matej Perkušić, ističući posebnost baranjskoga prela koje je odraz multikulturalnosti te naše regije. “U osam mjeseci koliko je Etnološki centar baranjske baštine otvoren imali smo pet tisuća posjetitelja, što smo po projektu Europske unije trebali ispuniti u

Matej Perkušić i Jasminka Doboš - TZ Baranje (Foto: Glas Hrvatske)

pet godina. Centar je na raspolaganju svim Baranjcima, a njime uz druženje lokalnoga stanovništva, težimo postavljanju Baranje na turističku kartu Europe. Svake godine imamo porast od 20 posto u broju noćenja, tako da ovdje zaista nije sve crno kako se često piše”, ističe Perkušić.

Članovi HKUD-a Beli Manastir (Foto: Glas Hrvatske)

Sudeći prema viđenome, za baranjsko prelo – nema zime. Ili još bolje, svake će ga zime biti, zahvaljujući vrijednim Baranjcima dobre volje.

  • image
  • image
  • image
  • image