Povratak korijenima

0 400

Codu_u_parku

Dok sam, iscrpljen, vukao noge po orošenoj travi crkvenog groblja u sjevernoirskom okrugu Bainbridge, čitajući imena i proučavajući natpise po nadgrobnim pločama, stvarno sam se nadao da ću pronaći pokojeg mrtvog rođaka. Nisam našao niti jednog. Na inicijativu moje sestre, cijela obitelj okupila se u Sjevernoj Irskoj, u gradu iz kojeg su se pred nešto više od stotinu godina moja prabaka i pradjed otisnuli put obale Amerike. Nadali smo se da ćemo otkriti nekakav trag o tome tko smo nekoć bili i što smo radili.

Prije odlaska iz Zagreba, neki moji susjedi pretpostavili su da putujem u Sj. Irsku na obiteljsko druženje s daljnjom rodbinom. Susjeda me pitala jesam li spakirao dovoljno poklona, valjda provjeravajući jesam li nakon svih ovih godina postao Hrvat. Nisam, međutim, niti pomislio da ću sresti bilo koga živućeg iz šire obitelji. Objasnio sam joj da desetljećima nemamo nikakve veze s tim krajevima. Nismo znali čak ni je li naša prabaka uopće ostala u kontaktu s nekim iz Irske.

Preci bez obitelji

Cijelo vrijeme na putu razmišljao sam o iskustvima Hrvata u dijaspori, o njihovim rutama i korijenima, te povratku u zemlju svojih predaka. Njihovo iskustvo doima se drukčijim od irsko-američkog iskustva. Mislim, morate razumjeti da su mnogi ljudi u Americi irskog porijekla (zapravo njih 11,1 posto), ali nikad nisam čuo da bilo tko od mojih irsko-američkih prijatelja posjećuje rodbinu u Irskoj. Umjesto toga, mi posjećujemo ‘zemlju’, popijemo pivo i kupimo džemper.

Hrvatska priča 



U Hrvatskoj, stvari su možda drukčije. Sjećam se priče koju sam čuo od Kristen, suosnivačice godišnjeg CroatiaFesta u Seattleu. Njezina obitelj potječe s jednog dalmatinskog otoka. Objasnila mi je kako je njezina baka (ili prabaka), koja je emigrirala u Ameriku, održala vezu s ljudima na otoku. Informirala ih je o obitelji u Americi, a Kristen i njezinoj obitelji pričala je o rodbini na tom otoku. Na kraju, zbog tih priča i te veze, koliko god slaba ona bila, Kristen je uspjela, nakon što je generacija njezine bake napustila ovaj svijet, posjetiti svoju domovinu i sresti sve svoje rođake. Sad, svake godine u posjet stiže sve više članova obitelji iz Amerike, sudjelujući čak i u branju maslina!

Prekinute veze 


Gubitak ili održavanje takvih veza s domovinom možda je više stvar pojedinačnih obiteljskih slučajeva, nego što je to nacionalna priča. Ipak, čini se da su Hrvati snažnije povezani sa svojim zavičajem od ljudi iz drugih krajeva svijeta. I u samoj Hrvatskoj, na koncu, još uvijek možete biti iz sela vaših roditelja (iako tamo nikad niste živjeli).

Dok sam se povlačio po groblju čitajući imena, poželio sam da znamo više o razlozima zbog kojih je naša obitelj napustila taj kraj. I što je još važnije – koga su ostavili na rodnoj grudi. Ali, kao netko tko je također emigrirao, znam koliko teško može biti održavanje veza s mjestom u kojem ste nekoć živjeli. Sjećanja se intenziviraju, ali njihov značaj izblijedi. S odlaskom jedne generacije, veza sa zavičajem može se vrlo lako presjeći i zauvijek izgubiti.

NO COMMENTS