Žudnja za burritom

0 369

Cody_balcony

Koje je vaše omiljeno jelo? To se pitanje veoma često postavlja. Jedno je od onih pitanja za koje se pretpostavlja da će otkriti nešto o nama samima, pružiti nam uvid u djelić naše osobosti. Samo da znate, moje najdraže hrvatsko jelo je pašticada, što vjerojatno znači da sam dalmatinski zet. E saad, mnogi Hrvati svoje omiljeno jelo mogu napraviti doma, ali što da radite kada se vaš najdraži zalogaj priprema u restoranu brze hrane u Oklahomi?

Ovo pišem u 5.08 sati ujutro, žudeći za burritom s grahom i ljutim umakom iz lanca restorana… nazvat ćemo ga ‘Good Taco’. Zašto? Zato što sam se maločas prenuo iz sna u kojem sam negdje po predgrađima Zagreba otkrio ‘Good Taco’. Čak sam svoj burrito s grahom platio u kunama.

Bolja hrana

Eh, zar me je život u inozemstvu na to sveo? Sanjati o nečemu tako običnom kao što je burrito s grahom i odmah po buđenju baciti se na pisanje bloga o tome? Jesu li burritosi iz ‘Good Tacoa’ toliko dobri? Ne, u Oklahomi ih nikad ne bi preporučio turistima iz inozemstva kao ‘nešto što jedostavno morate probati!’. Daleko ukusnije meksičke hrane ima po cijeloj državi.

Svoju žudnju za ispodprosječnim burritom objašnjavam time što vjerojatno nikad više neću jesti u ‘Good Tacou’. Pretpostavljam da srce, kao i želudac, žele ono što ne mogu imati… loše burritose s grahom! Da, baš takve svjetovne konačnosti muče nas koji živimo u inozemstvu, podsjećajući nas na udaljenost od rodnog do odabranog kraja, od ‘nekoć’ do ‘danas’. Preko Googlea gledam isječke starih emisija, povremeno se provezem svojom nekadašnjom ulicom, tragam za cijelim nizom fragmenata nostalgije koja mi često preplavi misli. Ipak, mirisi i okusi hrane jedna su od rijetkih nedostupnih stvari na Internetu.

Bez oproštaja

I evo sada, u osvit novog proljetnog dana u Zagrebu, ne mogu preko Interneta dobiti burrito s grahom iz ‘Good Tacoa’. Hmmm, Amazon? Ne. Zapravo, ne mogu se sjetiti kada sam posljednji put uopće jeo takav burrito s grahom. Tada to očito nisam doživio kao čin od posebne važnosti. Nisam blagoslovio hranu i pomislio, ovo je posljednji put da jedem burrito s grahom u ‘Good Tacou’. Ne mogu se čak sjetiti ni jesam li za vrijeme svog zadnjeg posjeta SAD-u, prije četiri godine, uopće naručio burrito.

Umjesto toga, sjećam se kad sam zpravo običavao jesti u ‘Good Tacou’. Jedan njihov restoran bio je blizu moje srednje škole, pa smo tamo nekad išli nakon nastave. Ljeti sam znao ići na burrito nakon noćnog plivanja u bazenu, a onda i u susjedni ‘Good Taco’ po završetku smjene na poslu. Sjetiti se kad sam posljednji put jeo burrito s grahom bilo bi kao da se neki Hrvat sjeti kada je posljednji put jeo krafnu. Toliko je sveprisutan burrito u Oklahomi da bi sjećanje na posljednji zalogaj bilo poput svijesti o posljednjim koracima učinjenim po ovdašnjem pločniku.

Čežnja za burritom s grahom nije toliko čežnja za grahom ili za burritom, koliko za životom u kojega je bila utkana i takva rutina. Vožnja s prijateljima u bezbrižnim ljetnim večerima, naručivanje kroz ‘drive thru’ pod neonskim svjetlima trgovačkog centra, odmah po zatvaranju dućana u kojem sam radio. Uz samo jedan zalogaj burrita s grahom iz ‘Good Tacoa’, kunem se da bih mogao okusiti i kako je to biti opet natrag doma.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a.

NO COMMENTS